petak, 19.04.2019 / 15.23

Oda video tehnologiji i Ajaxov labuđi pjev

Književnim žargonom reklo bi se — spala knjiga na četiri slova. U nogometnoj Ligi prvaka ovoga je tjedna stavljen pečat na četvrtfinalnu rundu u kojoj smo saznali četiri sudionika poluzavršnice. 

Kako to u nogometu nerijetko biva, iznenađenja i sportskih čuda nije nedostajalo, a ovosezonsko izdanje elitnog europskog natjecanja ne prestaje oduševljavati. Ne samo igrom i neizvjesnošću, već i začinskim dodatkom u obliku video tehnologije, koja iz kola u kolo postaje jedna od glavnih tema razgovora.

Koliko ste se puta ove sezone zapitali kojim bi to sve velikim trenucima iz nogometne povijesti presudilo oko sokolovo VAR tehnologije, da je kojim slučajem bilo dostupno prije deset, dvadeset ili pedeset godina. Maradonina “božja ruka” danas bi bila tek crtica u novinskom izvještaju, a Engleska bi možda i dan-danas čekala svoj prvi svjetski naslov da su suci u VAR sobi mogli provjeriti pogodak Geoffa Hursta.

Od Hurstova trenutka slave nisu prošle niti pune 54 godine, a Fifa i Uefa žurno su nam omogućile da zajedno sa sucima provjerimo je li neka procjena bila ispravna ili pogrešna, čime je mogućnost kardinalne pogreške o kojoj će se pričati desetljećima svedena na minimum.

I sve je super i sve je za pet, rekao bi Ripper u poznatoj baladi, ali nogomet ne bi bio nogomet kada usprkos takvom napretku u provođenju pravila ne bi izrežirao nevjerojatne trenutke i emocionalne vrtuljke poput onoga na Etihadu u 93. minuti čudesnog ogleda Cityja i Tottenhama.

Scene sveopćeg oduševljenja, vulkansko grotlo koje je podsjećalo na dan kada je City pogotkom Aguera napokon oteo englesku titulu gradskom rivalu, utišano je u samo jednoj sekundi i jednom podignutom rukom suca Cuneyta Cakira, koji je od svojih kolega u VAR sobi dobio informaciju o nedozvoljenoj poziciji.

Ekstazu i smijeh zamijenio je očaj i suze, a Pep Guardiola uz aut liniju jamačno preispitivao svoju podršku video tehnologiji i metaforički čupao kosu s potiljka kojeg već dugo krasi “nulerica”. 

Da, video tehnologija donijela je napredak i njen doprinos nogometnoj pravdi tek će postati neupitan kroz godine koje dolaze. I ne samo to, sa sobom je donijela i novu, nogometnom svijetu dosad nepoznatu razinu drame. 

Što o svemu tome misli službeni Twitter profil nogometnog kluba Manchester City mogli smo doznati tijekom urnebesne završnice četvrtfinalnog susreta na Etihadu...

 

 

Pritajeni heroj knockout faze

Već godinama u Ligi prvaka dominira priča o rivalstvu Cristiana Ronalda i Lionela Messija. Dvojici nogometnih super heroja uglavnom je ispod časti svrstati se u istu rečenicu s bilo kojim prosječnim nogometnim profesionalcem, jer svojim učinkom i nezaustavljivim rušenjem rekorda iz dana u dan mijenjaju nogometne knjige povijesti. 

Shodno tome, da slučajnog prolaznika upitate tko u knockout fazi Lige prvaka ima statistički najbolji omjer odigranih minuta i postignutih pogodaka, jamačno je da bi se spomenuti ispitanik odlučio za jednog od dvojice izvanzemaljaca.

I bio bi u krivu. 

U konkurenciji igrača koji su u knockout fazi postigli minimalno deset pogodaka, najbolji omjer u odnosu na odigrane minute ima Liverpoolov “tihi ubojica” Sadio Mane. Naime, sjajni Senegalac u prosjeku postiže pogodak svakih 95 minuta, čime je pretekao i drugoplasiranog Ronalda (107 min) i trećeplasiranog Messija (129 minuta), kao i niz velikana poput Inzaghija, Lewandowskog, Ševčenka, Neymara.

Mane je u srijedu ponovno našao put do mreže u uvjerljivom nastupu Liverpoola u Portugalu, što mu je deseti pogodak u knockout fazi. Izuzetna radilica i čovjek koji će nerijetko proći ispod radara jedna je od pokretačkih snaga Kloppova sastava i bit će zanimljivo pratiti njegove dvoboje s braničima Barcelone.

 

Mogu li? Ma, ne mogu! Ili ipak...?

Na pitanje može li Ajax osvojiti Ligu prvaka mnogi će odmahnuti rukom i odbiti svaku pomisao na takvu mogućnost, no jednako je mnogo onih koji su rukama mahali i uoči ogleda s Realom i Juventusom. Prelijepa nogometna priča iz Amsterdama još uvijek nije ispričala svoje posljednje poglavlje, jer mlađahni sastav Erika ten Haga ruši sve pred sobom i osvaja srca nogometnih zaljubljenika diljem Europe.

Momčad tinejdžera i dvadesetogodišnjaka, uz poneku žličicu iskustva, trijumfalno je promarširala i kroz Torino i po prvi put u 14 godina pobrinula se da jedan klub izvan lige velike petorke zaigra u polufinalu Lige prvaka. Među četiri su najbolja sastava Europe ušli deveti put u svojoj povijesti, ali posljednji im je put to uspjelo još davne 1997. Godine.

Na tom putu ove su sezone u svim natjecanjima dosad postigli čak 155 pogodaka, čime su već sada izjednačili klupski rekord iz 2010. godine i nema sumnje da će ga do kraja sezone pošteno nadmašiti. Prisjetimo li se samo kakvi su sve velikani kroz povijest nosili dres Kopljanika, uspjeh je to vrijedan posebnog spomena.

I prava je žalost što svijetom nogometa u tolikoj mjeri upravlja novac i što je ovom sastavu Ajaxa već unaprijed određen rok trajanja. Grabežljivci s daleko većim budžetima od onog Ajaxovog već su međusobno razdijelili glavne protagoniste amsterdamskog kluba i veliko je pitanje s kakvim će kadrom nizozemski velikan nastupiti sljedeće sezone.

Usprkos tome, svjesna svojeg mjesta u hranidbenom lancu europskog nogometa, Ajaxova se ekipa sa Twitter profila dobro našalila na taj račun, pa poručila svima da poslovne upite usmjere na adresu njihova sportskog direktora i nekadašnjeg igrača Marca Overmarsa.

 

A možda je upravo ta izvjesnost sudbine i činjenica da će se već sljedeće sezone “razletjeti” po europskim velikanima razlog više zašto ove sezone igraju tako dobro. Posljednja prigoda da naprave nešto veliko za klub koji im je dao sve. Nogometni labuđi pjev.

Mogu li? Ma, jasno da mogu.

 

Remont širokih razmjera

Slično kao što će Ajax posegnuti u svoju riznicu talenata i sljedeće sezone krenuti u novi remont, iz nešto drugačijih razloga to će morati učiniti i Manchester United. Sezonu Crvenih vragova sada može spasiti još jedino plasman među četiri najbolja sastava Premiershipa i viza za Ligu prvaka, no sudeći po igrama kakve pružaju u posljednjih mjesec dana, bit će to težak zadatak.

Kratko dvomjesečno razdoblje renesanse koje je sa sobom donio Ole Gunnar Soslkjaer zamijenio je surovi podsjetnik na stvarnost i činjenicu da najpoznatiji engleski klub trenutno jednostavno nema što tražiti u ogledima s europskom elitom. Tri promjene trenera i brdo pogrešnih odluka doveli su do devastacije igračkog kadra o kojem je najbolju sliku oslikao tweet s United Religiona.

 

 

Čak četvorica od pet igrača u obrambenom redu Uniteda (uključujući i Davida de Geu) bili su u sastavu i 2011. godine, kada je Basel eliminirao United iz grupne faze Lige prvaka. Prije osam sezona. 

Boljeg primjera klupskog nemara ne treba tražiti jer United je namjeravao proći Barcelonu s nekadašnjim krilnim igračem, koji se silom prilika kroz godine prenamjenom našao na desnom beku, ali je susret na Nou Campu s 33 godine na leđima morao odigrati kao lijevi bek. I pritom čuvati Lionela Messija.

Sapienti sat.