nedjelja, 16.09.2018 / 09.15

Nogometna „igra prijestolja“

Najelitnije klupsko nogometno natjecanje, Liga prvaka, okuplja upravo one najbogatije, najelitnije i najjače europske klubove. Michel Platini je posljednjih godina mogućnost igranja u skupini pokušao dati (i) prvacima manjih europskih država, ali nogometna federacija starog kontinenta na čelu s novim predsjednikom Čeferinom ponovno se okreće isključivo kremi europskog nogometa i to s frapantno visokim novčanim nagradama

.

Treba li svim prvacima omogućiti nastup u Ligi prvaka?

Dinamo Zagreb, Otelul Galati, Viktoria Plzen, BATE Borisov. Riječ je o pobjednicima nacionalnih prvenstava u sezoni 2010./11. u onim zemljama koje se nalaze ispod 10. mjesta UEFA-ine rang liste. Spomenuti klubovi iskoristili su ponuđeno u kvalifikacijama za Ligu prvaka (lakši ždrijeb i otvoren put do grupne faze) i igrali u sezoni 2011./12. u skupinama najjačeg europskog natjecanja. Osvojili su pritom kombinirano mizernih 7 bodova u 24 utakmice s ukupnom gol razlikom od -46! Dinamo i Otelul pritom su izgubili svih 6 utakmica u skupini, što je rezultat koji su prethodnih sezona zabilježili i Debrecen, Maccabi Haifa, Partizan te Žilina, sve redom nacionalni prvaci iz nižerangiranih europskih liga. Bilo je to u jeku Platinijevog modela kvalifikacija za elitno natjecanje prema kojem se prvaci iz manjih država (prvak Hrvatske, Češke, Rumunjske, Bugarske itd.) nisu mogli susresti s klubovima iz (naj)jačih europskih liga koji su završili prvenstvenu sezonu na prva 3 ili 4 mjesta na ljestvici.
Glavna ideja bila je promovirati što više državnih prvaka u Ligu prvaka i omogućiti i najmanjima da se natječu s velikanima europskog nogometa. Ima smisla, zar ne? Međutim, rezultiralo je to velikim vakuumom između najbogatijih i najsiromašnijih klubova koji su počeli rušiti negativne rekorde iz sezone u sezonu i pritom ozbiljno narušavati epitete Lige prvaka kao najprestižnijeg i najboljeg europskog natjecanja za čiji se tron bore samo najjači europski klubovi s tradicijom.
Dovelo je to do velikog nezadovoljstva među nogometnom aristokracijom (Barcelona, Real Madrid, Bayern, Juventus, ...) koja je svake jeseni u skupini morala igrati iznimno negledljive i slabe utakmice protiv neatraktivnih protivnika koji su dovodili do isto takvih rezultata (npr. Chelsea – Nordsjaelland 6:1, Dinamo – Lyon 1:7, Valencia – Genk 7:0, BATE Borisov – Barcelona 0:5). Pad gledanosti i atraktivnosti, a sukladno tome i nedostatak jakih ogleda pred nokaut fazu natjecanja doveli su do nezadovoljstva europskih velikana koji su sve više i više ukazivali na nelogičnosti u sustavu natjecanja.



Nikad bogatiji fond novčanih nagrada

Tada su, prije nepune dvije godine, bez UEFA-ine blagoslovi, bogati nogometni velikani pokušali oformiti vlastitu Ligu prvaka pod nazivom „European Super League“. Namjera je bila jednostavna – oduzeti pravo nastupa „malima“ i omogućiti velikim dečkima da se igraju. Riječ je o zatvorenom sustavu natjecanja iz kojeg bogati ne mogu ispasti, u kojem će se vrtjeti milijarde eura od ulaznica, sponzora i TV prava i pritom onemogućiti sudjelovanje državnim prvacima manjih država (npr. s Balkana, Baltika, Skandinavije). Najjači europski klubovi iz najprestižnijih europskih liga (engleske, talijanske, španjolske, njemačke, francuske) naprosto su željeli osigurano mjesto u skupinama Lige prvaka bez igranja mukotrpnih kvalifikacija u ljetnim mjesecima.

Namjera „elitiziranja“ Lige prvaka naišla je na odobravanje ostalih jakih i bogatih klubova koji su odbijali svaku pomisao na prisutnost malih i siromašnih klubova jer se smatralo da oni pridonose neatraktivnosti natjecanja, predvidljivim utakmicama i utječu na nedovoljan broj međusobnih okršaja europskih giganata. I dok je tadašnja UEFA na čelu s Platinijem gušila bilo kakav oblik reforme najelitnijeg klupskog natjecanja pod egidom “svi imaju pravo sudjelovati”, današnja europska nogometna organizacija želi svoje najjače natjecanje učiniti još elitnijim i zanimljivijim za sponzore i gledatelje, a velik dio tog financijskog kolača „zagrist“ će i najveći europski giganti. Naime, bruto komercijalni dohodak koji UEFA očekuje od tri ovogodišnja natjecanja (Liga prvaka, Europska liga, Europski superkup) iznosi oko 3,25 milijardi eura. Dio kolača, točnije 2,55 milijardi eura namijenjeno je klubovima, od čega će oko 2 milijarde eura podijeliti oni koji se natječu u Ligi prvaka i Superkupu (Real & Atletico), dok će pola milijarde eura među sobom, ovisno o uspjehu u tom natjecanju, podijeliti klubovi iz Europa lige. Razmjer od milijardu i pol eura sam po sebi sugerira kako je Liga prvaka financijski puno isplativije natjecanje za sve klubove, osobito za manje koji samim ulaskom u skupinu pokriju višegodišnji budžet bez potrebe za prodavanjem svojih najboljih igrača. Lagodan život u skupini Lige prvaka nosi pak svoje benefite i kroz pobjede, čak 2,7 milijuna eura, a prolasci u daljnje faze natjecanja zavrte vrtoglave iznose od 10, 12 i 15 milijuna eura koji premašuju i višegodišnje budžete pojedinih državnih prvaka iz slabije rangiranih prvenstava.

Dakako, onaj tko podigne „kantu s ušima“ za 8 i pol mjeseci na stadionu Wanda Metropolitano postat će bogatiji za skoro 20 milijuna eura. I dok ove godine tek Young Boysi i Viktoria Plzen od slabijih europskih ekipa popunjavaju broj u skupini, bez realnih šansi za prolaskom iste, nestrpljivo iščekujemo start natjecanja koji već na početku donosi zanimljive oglede i neizvjesne susrete onih najjačih.

Od utorka počinje bitka za europsko prijestolje između 30 europskih giganta i ostaje nam za vidjeti koja dva velikana ćemo dočekati 1. lipnja iduće godine u Madridu u nastojanju da se zlatnim slovima upišu u europsku nogometnu povijest?