četvrtak, 27.09.2018 / 12.43

Što je radio Inter Milan u šest godina odsutnosti iz Lige Prvaka?

Dokaz da vrijeme leti? Kao da je jučer Inter igrao u Ligi prvaka - iako je prošlo šest dugačkih godina za momčad sa San Sira, a čak osam otkad su je osvojili.

Jose Mourinho je prije osam godina odveo momčad Plavocrnih do tri trofeja, trostrukog naslova - od kojih je onaj najveći upravo kanta Lige prvaka za koju je Diego Milito dva puta zakucao loptu u mrežu Bayern Munchena, ali nakon toga su se stvari malo promijenile.

 

Pad

Jose je spakirao kofere, baš kao i neki ključni igrači - neki zbog drugih ponuda, neki zbog godina na plećima, a Inter je polako, ali sigurno padao. Zlobnici su tvrdili da im tako i treba kada su pustili veličanstvenog Pirla da napusti Inter i zamijeni njegov dres s onim zebrastim Juventusa - gdje je osvojio još četiri scudetta. Treneri u Interu su se mijenjali: Benitez, Leonardo, Capello, Gasperini, Ranieri, Stramaccioni, Mazzarri... Bez ikakve vizije i s nesigurnom pozicijom glavnih stratega, veliki Internazionale je zapeo u prosječnim rezultatima. Prosječnim za momčad iza koje je bogata povijest i ispred koje su redovito velika očekivanja.

Teško je bilo pronaći profesionalce koji malo pričaju i puno rade kao što su bili Cambiasso i Javier Zanetti, menadžment je ulagao previše novca u upitna igračka rješenja, a frustracije su se gomilale - kako u svlačionici, tako i na tribinama. 

Najnižu točku su dosegnuli 2013. godine kada su završili na devetom mjestu Serie A i kada su propustili sva europska natjecanja. Plavocrni dresovi više nisu mogli sakriti modrice.

2014. godine je indonezijski biznismen Erick Thohir ušao u klub s namjerom da sredi katastrofalne financije kluba koji je bio kao podivljali vlak kojem je prijetilo izlijetanje iz tračnica. Očekivalo se trošenje u maniri Chelseaja i Manchester Cityja, navijači su bili spremni dočekati superzvijezde na milanskom aerodromu, ali to se nije dogodilo. U klub su pak stigla pristojna pojačanja u vidu Fredy Guarina, Matea Kovačića, Hernanesa i Xherdana Shaqirija - ali ni to nije bilo dovoljno, na kraju sezone je klub završio na četvrtom mjestu, ogromnih 24 boda iza Juventusa.

 

Prekretnica

Novi vlasnici su došli u klub 2016. godine, Suning Holdings grupa je otkupila 68.55 posto vlasništva, počeli su hvatati konce i podmirivati dugove, a taj novopridošli zalet se reflektirao i u izdanjima na terenu. Bilo je tu i dalje fluktuacija u formi zbog kojih su nastradali i Frank de Boer (koji nikako nije volio Hrvate, možda zbog polufinala na Svjetskom prvenstvu '98. godine) i Stefano Pioli. 

U eri od Mourinha do novog i sadašnjeg trenera Spallettija - Inter je u 7 godina promijenio 11 trenera. Što više reći? U takvim uvjetima je teško održati stabilan klub, a teško je igračima i razviti vezu s trenerima kada su svjesni da nakon niza od nekoliko loših rezultata isti taj trener može dobiti cipelu na Velikoj čizmi.


Posljednja sezona daje nadu u veće rezultate, Luciano Spalletti je dolaskom iz Rome uspio protresti momčad i osvojiti mjesto u Ligi prvaka posljednjeg dana sezone u pobjedi protiv Lazija, a ovoljetni transfer rok je ispunio očekivanja i najkritičnijih navijača. 

 

Inter danas

Ovog ljeta se Inter dovodio u kombinacije s prelascima Luke Modrića i Artura Vidala - iako se nijedan od tih transfera nije dogodio, momčad je svakako profitirala transferima. Iz Rome je pristigao belgijski ratnik Radja Nainggolan, iz Atletico Madrida je posuđen Šime Vrsaljko, a iz Monaca mlado lijevo krilo Keita Balde, u središte obrane je instaliran Stefan de Vrij pristigao iz Lazija potpuno besplatno, a s već postojećim igračima (Icardi, Perišić, Brozović, Škriniar, Handanović...) je formirana pristojna baza za bolje rezultate ove sezone.

Luciano Spalletti tako na raspolaganju ima kvalitetnu momčad kojoj nedostaje jedno ili dva vrhunska pojačanja, upravo čovjek poput Luke Modrića koji će spojiti sve strane terena, a u defenzivnoj fazi pomoći zadnjoj liniji te iznijeti loptu kada je najpotrebnije.


Čuli smo i kritike kako će Inter ispasti iz skupine te možda i osvojiti Europa ligu - poglavito zahvaljujući nesreći s kuglicama na ždrijebu. Barcelona i Tottenham u naponu snage te mladi i gladni PSV. Uistinu teška skupina. Teška skupina koju je Inter otvorio pobjedom protiv Tottenhama. Tottenham je vodio pogotkom Christiana Eriksena, ali je kapetan Mauro Icardi preuzeo stvar u svoje ruke i izjednačio u 95. minuti, da bi pobjedu donio Matias Vecino u sudačkoj nadoknadi.

Prema Soccer Power Indexu, tablici koja se updatea nakon svake utakmice - Inter zasad ima 52% šanse da prođe skupinu, a šanse za naslov su mu svega 1% - i dalje više od Rome, Monaca, Valencije ili Schalkea. No nogometna sezona je dugačka, natjecanje na više frontova donosi sa sobom brojne posljedice, a igrački pejzaž bi se mogao znatno izmijeniti već u zimskom prijelaznom roku. Ni ne vjerujemo da Inter realno očekuje baš takvu sezonu iz snova - ipak su od Talijana samo Juventus i prošlosezonska Roma dohvatili kasnije faze natjecanja, smatramo da se Spallettijevi vojnici samo žele fino predstaviti nogometnoj Europi nakon dugogodišnje hibernacije i postaviti temelje za budućnost.

Kroz nekoliko godina, uz nekoliko pravih poteza u svlačionici i na terenu ni europski naslov ne bi trebao biti nerealan san, ali je sigurno da na igranje u Ligi prvaka neće opet čekati šest godina.